PROCES REHABILITACIJE IZ PRVOG LICA
07.01.2016
Svakodnevne životne obaveze poput kuhanja, pospremanja, odlazak liječniku, kupovanje namirnica i odjeće pa čak i sitnice poput odlaska na kavu, slijepim osobama predstavlja veliki problem. Potreba da imate svoj život u svojim rukama je svima urođena. Slijepe, a pogotovo kasnije oslijepljele osobe, se moraju nositi s time kako će uvijek biti ovisni o nečijoj pomoći u bilo kojem aspektu života. Prvi korak ka boljem sutra bio bi prihvaćanje svoga stanja, barem u određenoj mjeri. Podrška obitelji i društva je važna, ali sama osoba mora imati volju i snagu uhvatit se u koštac s problemom i krenut dalje sa životom.
Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ nudi mogućnost rehabilitacije kao i tri različita smjera za srednju školu. Na odjelu odraslih nude se programi poput korištenja tehnike uz pomoć bijelog štapa, opismenjavanja Brailleovim pismom, edukacije rada na računalu uz pomoć čitača ekrana, rada s drugim tiflotehničkim pomagalima za slijepe i slabovidne osobe, svakodnevnih vještina, radne terapije, komunikacijskih vještina, individualnih razgovora s psihologom, te glazboterapije.
Na svakodnevnim vještinama korisnici uče kako pravilno organizirati radni prostor te kako na siguran način pripremiti hranu. Također se uči glačanje, šivanje, čišćenje kao i organizacija odjeće i životnog prostora.
Oblikovanje gline kao i rad s vunom na radnoj terapiji omogućuje vježbanje osjeta opipa, a konačni proizvod koji korisnik napravi povećava samopouzdanje.
Moderna tehnologija omogućuje osobama s oštećenjima vida da bude samostalnija. Razni računalni programi i aplikacije koje se koriste pomažu slijepima i slabovidnim osobama pri svakodnevnoj komunikaciji, skeniranju razne pošte i dopisa bez ičije pomoći.
Individualni razgovori kao i grupne komunikacijske vještine koje vodi psiholog pomažu korisnicima u rješavanju svakodnevnih, a i životnih problema.
Na odjelu se također korisnici mogu opismeniti za korištenje brailleovog pisma. Unatoč tome što je to pismo slijepih smatram kako je važno poznavati i latinicu, pa makar samo i za potpis.
Svrha glazboterapije jest da se korisnici jedanput na tjedan grupno nađu i kroz zabavne igrice i vježbe opuštanja uz glazbu zaborave na sve probleme i jednostavno opuste. Također se nudi i opcija individualne edukacije na instrumentima poput: gitare, bubnjeva i sintisajzera.
Najvažniji dio programa rehabilitacije jest samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa. Prvo se uči kretanje u zatvorenim prostorima i zatim se lagano kreće prema van. Kretanje slijepih osoba sastoji se od učenja trasa uz pomoć praćenja orijentira kao što su zidovi, travnate površine, rubni kameni, promet i sl. Nakon određene količine hodanja po vani, ako vaš defektolog smatra u dogovoru s vama da ste spremni za samostalno hodanje zadat će vam određene trase i nadgledat iz daleka. Ako smatra da ste uspješno odradili sve zadane zadatke dobit ćete dozvolu za samostalno hodanje.
Važno je spomenuti da što više hodate to ćete biti sigurniji u prometu.
U mom slučaju s obzirom da nisam završio redovnu srednju školu zbog opadanja vida, odlučio sam je završiti u centru, smjer Telefonski operater. Kod obrazovanja odraslih školska satnica sadrži 50%, što znači da se ide ubrzanim postupkom. To zahtijeva više angažmana polaznika. Prednost kod takvog obrazovanja što se nastava vrši jedan na jedan tako da se za to vrijeme može puno više napraviti.
Također u sklopu školovanja morao sam i odrađivati stručnu praksu na centrali. To iskustvo pomoglo mi je da steknem radnu naviku, a zadovoljstvo mi je bilo što sam samostalno odlazio na radno mjesto svaki dan.
Riječi „dok sam vidio“, „lako je kad vidiš“ i sl. koje povremeno čujem kod slijepih osoba smatram da nemaju mjesta u njihovom rječniku. Znam što znači vidjeti, gubiti vid i oslijepiti sa samo 25 godina i da do kraja života neću više nikad vidjeti, a to se bojim i pomisliti.
Današnja tehnologija i pomagala omogućuju slijepim i slabovidnim osobama da sasvim pristojno žive, školuju se i rade.
Ja sam imao tu sreću da sam proveo gotovo dvije i pol godine u Centru „Vinko Bek“. Čak sam odlučio polagati i državnu maturu misleći da ću upisat fakultet. Maturu sam položio, ali je ipak bila prevladala početna ideja o pronalasku zaposlenja.
Znam da ima ljudi koji si ne mogu priuštiti izbivanje toliko vremena iz kuće, pogotovo žene koje se moraju brinuti za domaćinstvo, ali nije rješenje ni biti zatvoren u kući.
Postoje razne edukacije koje provode Savez slijepih i temeljne udruge i veoma je bitno uključiti se u njih. Život će vam biti ljepši i imat ćete više samopouzdanja znajući da i vi možete nešto učiniti.
