RUMUNJSKA ODISEJA (31. 05. – 08. 06. 2018)
21.06.2018
Malo jesam spor, no kad tad se i pojavim pa je napokon došlo
vrijeme da podijelim s vama slijedeću priču.
Moje ime je Denis, a iskreno ću vam reći da nisam mogao ni
naslutiti da će ogulinski uspjeh biti prvi korak na putu do Europskog prvenstva
u Rumunjskoj.
Još pod dojmom zlata sa prvenstva dobijem poziv od naše izbornice
Ruže Markešić za prisustvovanje prvom krugu priprema za Euro, a isti je služio
kao i kvalifikacije za reprezentaciju.
I tako smo se Slobodan i ja neočekivano našli u kuglačkom maratonu
koji će uslijediti. Naime, obzirom da nastupam u B1 kategoriji bez ostatka
vida, moj dodavač je kroz ligu bio Slobodan „Crni“ Poznan pa je stoga i on
dobio poziv kao moj asistent, a ujedno i pratnja. Prvi krug smo bili u Zagrebu,
a trenirali smo na kuglanama Zaprešić i Gremoščica da bi tjedan dana nakon
toga, točnije 19. svibnja putovali već za Ljubljanu na pripremnu utakmicu
protiv slovenske reprezentacije koju su naše kockice i pobijedile. Šećer na
kraju priprema dogodio se u Ravnoj gori. Trenirati u malom mjestašcu okruženom
prirodom i ptičicama, a naravno i dobrom ekipom može samo napuniti baterije, a ne
isprazniti ih J
Rezultatski gledano kroz sve te pripreme sam i više nego
zadovoljan. Uglavnom sam se vrtio oko i iznad 550, a zadnjeg dana u Ravnoj gori
sam oborio i svoj osobni rekord te napokon uspio prijeći magičnu granicu iznad
600.
Bog će ga znat kad ću to ponovo uspjeti, ali za sada ostaje 606...
Svibanj je prošao, Murphy je došao, a njegovi zakoni imaju običaj
napraviti probleme ;) Naime, u suštini njegovi zakoni se svode na to da ako
može šta poći po zlu, poći će....
I tako sam na zadnji trening prije polaska zaboravio kuglati.
Doduše prve dvije staze sam odradio kako treba, no onda se dogodio Murphy i
tako je bilo i na prvenstvu, a ispostavilo se i na treninzima nakon Rumunjske.
Targu mures smo ugledali 31. svibnja, a nakon smještanja u hotel
došlo je vrijeme za lagano opuštanje i upoznavanje sa mjestom. Jedva sam
dočekao svoj nastup, a koliko sam ga željno isčekivao, nakon istog mi je došlo
da se nokautiram sa kuglom. Jednostavno se nisam uspio sprijateljiti sa
kuglanom i srušio sam slabih 443 čunja. Na kraju sam prvenstvo završio na 13.
Mjestu od 15 natjecatelja, no na sreću nastupao sam u pojedinačnoj kategoriji.
Ali zato s druge strane naši kuglači i kuglačice su odradili
odličan posao i osvojili ukupno 11 medalja :D
Tijekom priprema, a i kroz rumunjsku pustolovinu sakupio sam
vrijedno iskustvo, puno lijepih uspomena i podružio se sa super ekipom. Čak sam
dobio i zlatnu medalju koju je muška ekipa osvojila, a takva uspomena može samo
motivirati da osoba nastoji u budućnosti još marljivije trenirati.
Što na kraju reći osim da sam izuzetno zahvalan na pruženoj šansi.
Čast mi je što sam imao priliku nositi hrvatski dres i prisustvovati tako
velikom natjecanju.
... također sam naučio da bi valjalo imati dodatni bijeli štap u
prtljazi. Jer kao što sam već naveo, Murphy napravi probleme i zahvaljujući
njemu ostavim štap u Zagrebu i budem tjedan dana bez njega ;)
(Denis Velimirović)
